Zgrada i dvorane
God. 1871. pokrenuta je javna dobrotvorna sabirna akcija za gradnju zgrade na koju su se mnogi odazvali, pa i Franjo Josip I. koji međutim nije darovao ni desetinu potrebnog iznosa. Uz pomoć dugogodišnjeg Vladina dugoročnog zajma kupljeno je 1872. gradilište u Gundulićevoj ulici. Gradnja je bila povjerena poduzetnicima Janku Grahoru i Franji Kleinu, poznatim imenima u povijesti izgradnje Zagreba. Dvokatna zgrada Glazbenog zavoda dobila je skladno raščlanjeno neorenesansno ulično pročelje s visokim prozorima i natpisom Arti musices ("muzičkoj umjetnosti"). Premda nalikuje na palaču, nenametljivo se uklapa u kontekst Gundulićeve ulice. Zgrada je prema tadašnjoj numeraciji kuća u Zagrebu imala kućni broj 1000.
Prigodom svečanog otvorenja zgrade 4. prosinca 1876. održan je koncert, i to “po jednoglasnom mišljenju obćinstva” u “najljepšoj i najukusnijoj dvorani glavnoga grada”. U udubinama zidova bile su smještene peći na drva, a iznad njih još nisu bili postavljeni kipovi muza, koje i danas možemo vidjeti. Kad je 1880. Zagreb stradao u potresu, u zgradi HGZ-a je došlo do oštećenja stubišta koje vodi u koncertnu dvoranu. Njegov popravak kao i neke manje zahvate u prizemlju izveo je Herman Bollé.
Razvoj glazbene škole prisilio je Ravnateljstvo da već deset godina nakon izgradnje počne razmišljati o novoj zgradi. God. 1892. kupljeno je zemljište tik do Zavoda, a gradnja je povjerena graditeljima Viktoru Šafraneku i Robertu Wiesneru. Na poticaj Izidora Kršnjavoga odlučeno je da se izradi novo stubište do koncertne dvorane, koje je postalo jedno od najljepših iz onoga vremena u Zagrebu. Prigodom gradnje nove zgrade velikoj je koncertnoj dvorani probijanjem zida pridružena tzv. mala dvorana. Za razliku od stare zgrade nova je trokatna; gledano s ulice vidljivo je da je riječ o dvjema zgradama, dok se one iznutra doimlju kao cjelina. Svečano otvaranje obnovljenog stubišta i nove zgrade bilo je 14. listopada 1895, a uz najviše hrvatske uglednike otvaranju je prisustvovao car Franjo Josip I. U spomen na taj događaj postavljena je mramorna ploča iznad zrcala na stubištu.
Uz 140. obljetnicu Zavoda u predvorju dvorane postavljene su vitrine; god. 1970. dvorana je ukrašena poprsjima Ivana Zajca i Vatroslava Lisinskog što ih je izradio Vanja Radauš, koji je bio i autor spomen-reljefa Václava Humla i Svetislava Stančića, postavljenih u dvoranu 1973.
Danas se u koncertnoj dvorani u sezoni održi oko 130 koncerata, a u prošlosti je služila za razne kulturne i društvene priredbe, od izložaba (u razdoblju prije postavljanja Umjetničkog paviljona u Zagrebu) i silvestarskih zabava do književnih večeri, kazališnih i plesnih priredaba, a u novije vrijeme snimanja filmova i dokumentarnih emisija, održavanje promocija, znanstvenih skupova, glazbenih natjecanja. Nekoć vrlo popularni maturalni plesovi ukinuti su 1965. godine. U hodniku u prizemlju postavljena je u povodu 150. obljetnice HGZ-a 1977. godine mramorna spomen-ploča s imenima najzaslužnijih ljudi u povijesti HGZ-a.
Novi prostor unutar zgrade dobiven je obnovom cjelokupnog podruma: 1993. uređena je dvorana za pokuse društvenih orkestara, a 1998. prostorija za zbirku arhivske građe HGZ-a. U samoj koncertnoj dvorani došlo je posljednjih desetljeća do promjena: kupljeni su novi stolci (1991), postavljeni su reflektori na stropu, načinjen je novi podij (2001).
Godine 1989. obje zgrade HGZ-a proglašene su rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu spomenikom kulture. God. 2002. zgrade su proglašene kulturnim dobrom i upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu zaštićenih kulturnih dobara.
* * *
Velika dvorana HGZ-a široka je 11,5, dugačka 26 i visoka 6,5 m i danas ima 380 sjedala. Osvjetljuju je tri lustera, zidni svijećnjaci te scenska rasvjeta.
Podrumska dvorana HGZ-a široka je 7,20 i dugačka 10,60 m (ukupne površine 74m2).