Naša zgrada
Prvo sjedište Glazbenog društva (HGZ) bilo je u privatnoj kući na Griču, na današnjoj adresi Markovićev trg 2. Već nakon šest mjeseci Društvo se preselilo u Radićevu 16, a od 1829. do 1853. uprava i novoosnovana glazbena škola imali su besplatan smještaj u dvjema prostorijama zgrade Kraljevske akademije na Katarininu trgu (danas Gornjogradska gimnazija). Nakon toga HGZ je godinama mijenjao lokacije na Gornjemu gradu. Zato je 1871. pokrenuta javna dobrotvorna sabirna akcija za gradnju vlastite zgrade te je s pomoću Vladina zajma 1872. kupljeno zemljište u Gundulićevoj ulici. Gradnja je bila povjerena poduzetnicima Janku Grahoru i Franji Kleinu, poznatim imenima u povijesti izgradnje Zagreba. Zgrada s Velikom koncertnom dvoranom podignuta je 1876. Krasi je skladno raščlanjeno neorenesansno pročelje s visokim prozorima i natpisom Arti musices (“muzičkoj umjetnosti”), a u zabatu je grb HGZ-a s lirom. Iako nalikuje na palaču, zgrada se nenametljivo uklapa u kontekst Gundulićeve ulice. Prema tadašnjoj numeraciji kuća u Zagrebu, nosila je kućni broj 1000.
Zgrada je otvorena svečanim koncertom 4. prosinca 1876., a tisak je pisao o najljepšoj i najukusnijoj dvorani glavnoga grada. U udubinama zidova bile su peći na drva, a iznad njih su postavljeni kipovi muza. Kad je 1880. Zagreb stradao u potresu, u zgradi HGZ-a je došlo do oštećenja stubišta koje vodi u koncertnu dvoranu. Njegov popravak kao i neke manje zahvate u prizemlju izveo je Herman Bollé.
Razvoj glazbene škole HGZ-a prisilio je Ravnateljstvo da već deset godina nakon izgradnje zgrade počne razmišljati o proširenju. Tako je 1892. kupljeno susjedno zemljište, a izgradnja je povjerena graditeljima Viktoru Šafraneku i Robertu Wiesneru. Na poticaj Izidora Kršnjavoga odlučeno je da istovremeno izradi i novo stubište do koncertne dvorane u neobaroknom stilu koje se smatra jednim od najljepših iz onog vremena. Probijanjem zida prema novoj zgradi Velikoj dvorani pridružena je Mala koncertna dvorana. Iako se iznutra doimlju kao cjelina, gledano s ulice vidljivo je da je riječ o dvjema zgradama. Za razliku od stare, jednokatne zgrade, nova je trokatna i ima neobarokno pročelje. Na svečanom otvorenju stubišta i nove zgrade 14. listopada 1895., uz najviše hrvatske uglednike, bio je i car Franjo Josip I. U spomen na taj događaj postavljena je mramorna ploča iznad zrcala na stubištu.
U povodu 140. obljetnice Zavoda 1967. u predvorju Velike dvorane postavljene su vitrine za izložbe, 1970. dvorana je ukrašena poprsjima Ivana Zajca i Vatroslava Lisinskog, a 1973. spomen-reljefima Václava Humla i Svetislava Stančića. Autor svih djela je Vanja Radauš. U povodu 150. obljetnice HGZ-a, 1977. u prizemlju je postavljena mramorna spomen-ploča s imenima najzaslužnijih ljudi u povijesti Zavoda.
Danas se u Velikoj dvorani u sezoni održi oko 130 koncerata, a u prošlosti je služila za razne kulturne i društvene priredbe, od izložaba (u razdoblju prije postavljanja Umjetničkog paviljona u Zagrebu) i silvestarskih zabava do književnih večeri, kazališnih i plesnih priredaba, a u novije vrijeme snimanja filmova i dokumentarnih emisija, održavanje promocija, znanstvenih skupova, glazbenih natjecanja. Nekoć vrlo popularni maturalni plesovi ukinuti su 1965. godine.
Novi prostor unutar zgrade dobiven je obnovom cjelokupnog podruma 1990-ih godina, te je 1993. otvorena Podrumska dvorana za pokuse, predavanja i manje koncerte. Malom koncertnom dvoranom do 2015. služila se Muzička akademija, a nakon njezina preseljenja te cjelovitog uređenja postala je javni koncertni prostor.
Obje zgrade HGZ-a bile su od 1989. zaštićene kao spomenici kulture, a od 2002. kao kulturno dobro i upisane su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, na Listu zaštićenih kulturnih dobara.