Hrvatski glazbeni zavod jedna je od rijetkih institucija u Hrvatskoj koja može govoriti o kontinuitetu djelovanja od gotovo dva stoljeća. Štoviše, to je najstarija udruga građana te kulturna institucija u Hrvatskoj osnovana davne 1827. godine. No iza tog kontinuiteta ne stoje samo koncerti, predsjednici i imena izvođača, nego i slojevita povijest zapisana u notama, dokumentima, programima i tragovima vremena koji se čuvaju daleko od pozornice.
Upravo se tim slojevima, veoma minuciozno, bavi naša dr. sc. Nada Bezić, voditeljica knjižnice i zbirke arhivske građe Hrvatskoga glazbenog zavoda. Njezin rad obuhvaća istraživanje, očuvanje i interpretaciju građe koja svjedoči o razvoju glazbenog života u Zagrebu i Hrvatskoj, od prvih desetljeća djelovanja Zavoda pa sve do danas.
Kroz fondove knjižnice i arhiva HGZ-a moguće je pratiti kako se mijenjala uloga glazbe u društvu, odnos između amaterizma i profesionalizma, ali i način na koji je jedna udruga uspjela opstati kroz različite političke, društvene i kulturne okolnosti. U povodu rođendanskog tjedna Hrvatskoga glazbenog zavoda, Nada Bezić nam otkriva neke zanimljive crtice iz povijesti najstarije kulturne institucije u Hrvatskoj.
HGZ postoji prije nego što je nastao Zagreb ujedinjenjem Gradeca i Kaptola
Dr. sc. Nada Bezić za početak se osvrnula na gotovo 200 godina kontinuiranog djelovanja Hrvatskoga glazbenog zavoda, što ga čini ne samo najstarijom udrugom građana u Hrvatskoj, već najstarijom kulturnom i glazbenom institucijom.
„Riječ je o nevjerojatno dugom vremenu opstanka jedne neovisne građanske udruge. Evo nekoliko podataka da biste imali bolju predodžbu o tome kako je davno osnovan HGZ: bilo je to u godini Beethovenove smrti, odnosno čak dvadesetak godina prije nego što će nastati grad Zagreb ujedinjavanjem Gradeca i Kaptola, a ban Jelačić ukinuti kmetstvo. Kontinuitet djelovanja je velika obaveza i što vrijeme više teče, to je odgovornost sve veća“, ističe.
Dakako da današnji članovi mogu biti ponosni na svoje prethodnike, no istina je da i cijela naša kulturna sredina može biti ponosna na HGZ.
„U prve važne godine upisujemo 1829., kada je mlado glazbeno društvo osnovalo glazbenu školu koja je 1916. prerasla u konzervatorij i bila temelj za osnivanje mnogih drugih zagrebačkih glazbenih škola. I druga je važna godina povezana s time: 1920. je konzervatorij HGZ-a predan u ruke državi da bi uskoro postao Muzička akademija, pa se HGZ mogao posvetiti svojim vrlo vrijednim koncertnim projektima, npr. ciklusu Intimne muzičke večeri“, pojašnjava nam Nada Bezić.
„Prilagodba je bila uvjet preživljavanja, a bilo je tu i mudrosti“
Prijelomna je, svakako, bila i 2018. godina kada je na čelo HGZ-a došla njegova prva predsjednica, prof. dr. sc. Romana Matanovac Vučković. Ona je s novim ravnateljstvom započela doba preobrazbe Hrvatskoga glazbenog zavoda kojem svjedočimo i danas, i to ne samo u velikim promjenama u zgradi, već i u poslovanju.
„Kada sam se ja zaposlila 1988. godine, bilo nas je samo dvoje: legendarni domar Juraj Bićanić – Đuka i ja. Poslije nas je desetljećima bilo četvero (još i tajnica i čistačica), a današnja razgranatost poslovanja zahtijeva pregršt ljudi, tako da HGZ u poslovnom smislu postaje profesionalna i posložena institucija“.
Činjenica je da je HGZ preživio brojna previranja, od smjena vlasti preko ratova i promjena uređenja države u kojoj je djelovao. Među ostalim, preživio je i dva razorna zagrebačka potresa.
„Prilagodba je bila uvjet preživljavanja. A svakako je tu bilo i mudrosti i dosjetljivosti. Sigurno se ne bi svatko dosjetio sakriti veliku mramornu spomen-ploču Franji Josipu I. na najvidljivijem mjestu u zgradi, svečanom stubištu, tako da ju jednostavno okrene zidu, zato da u novim političkim okolnostima nakon 1918. publika ne bi gledala ime pokojnog cara pokojne monarhije“, kaže nam Nada Bezić.
Vlasništvo vrijedne nekretnine u centru grada bilo je, nakon 1945., naglašava, dobar razlog državi da ukida građanska društva. Tako je, primjerice, stradalo Hrvatsko pjevačko društvo „Kolo“, a njegova je zgrada postala Akademija dramskih umjetnosti.
„HGZ-u se to nije dogodilo zahvaljujući mudrosti tadašnjeg vodstva, predsjednika Antuna Goglie i tajnika Artura Schneidera. Oni su uspjeli uvjeriti socijalističku vlast da HGZ kao građanska udruga ima svoje mjesto u novom režimu“, prepričava nam Bezić.
Projekt koji će „oživjeti“ dio arhivske građe
Kao voditeljicu knjižnice i zaista bogate arhivske građe HGZ-a, dr. sc. Nadu Bezić pitamo postoji li u tom segmentu neki zaboravljeni aspekt povijesti ove najstarije kulturne institucije u Hrvatskoj, nešto što bi i sama htjela da ljudi bolje razumiju i poznaju.
„Upravo to će ove godine biti naš projekt! Zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture i medija započet ćemo transliteraciju najstarijih spisa na rukopisnoj gotici te njihov prijevod s njemačkog na hrvatski. Projekt će obuhvatiti i prvu inventarnu knjigu HGZ-ove knjižnice, u kojoj su upisivane muzikalije pristigle još 1826., prije službenog početka rada. Nastavit ćemo i s digitalizacijom koncertnih programa, zahvaljujući Gradskom uredu za kulturu i civilno društvo. Dio je već dostupan javnosti u HGZ-ovom repozitoriju i pokazuje raznolikost koncerata od svjetski poznatih imena do učenika glazbenih škola, važan dio povijesti glazbenog života Zagreba“, pojašnjava nam dr. sc. Bezić.
Uz najavljeno, postoje muzikološka istraživanja koja su važna, no kako kaže, vjerojatno nedovoljno poznata široj javnosti.
„Primjerice, kolegica Marija Benić Zovko je nedavno doktorirala na temi o udžbenicima učitelja glazbene škole HGZ-a, ja sam pisala o Intimnim muzičkim večerima itd. Nadalje, malo je poznato i to tko su sve bili počasni članovi HGZ-a. Uvijek se naravno ističe Franz Liszt, koji je imenovan počasnim članom 1846. godine, ali trebalo bi detaljno istražiti spise iz našeg arhiva i napraviti popis svih počasnih članova koji će, sigurna sam, biti impresivan“, zaključuje.
Rođendanski tjedan HGZ-a obilježavamo i na našim društvenim mrežama. Pratite nas stoga na Facebooku, Instagramu i LinkedInu.