Jana Haluza: “Glazba treba oplemeniti život svim građanima dobre volje”
Hrvatski glazbeni zavod, najstarija kulturna institucija u Hrvatskoj, gotovo dva stoljeća ima posebno mjesto u glazbenoj kulturi Zagreba i Hrvatske. Njegove dvorane, arhivi, ansambli, koncerti i publika čuvaju memoriju brojnih generacija, ali HGZ nikada nisu činili samo zidovi, note i programi. Činili su ga, i čine ga, ljudi: oni koji glazbu stvaraju, slušaju, tumače, organiziraju, čuvaju i prenose dalje.
U serijalu Lica HGZ-a upoznajemo ljude koji svojim znanjem, iskustvom i predanošću oblikuju priču HGZ-a danas, u trenutku njegova velikog novog poglavlja. Jedno od tih lica je Jana Haluza, muzikologinja, urednica, autorica i dugogodišnja novinarka Hrvatske radiotelevizije koja je velik dio svoje profesionalne karijere posvetila približavanju (klasične) glazbe široj publici. Kroz radijske i televizijske emisije, prijenose, razgovore i kulturne programe godinama prati hrvatski glazbeni život iz prvoga reda, a danas kao članica Ravnateljstva sudjeluje i u oblikovanju budućnosti Hrvatskoga glazbenog zavoda.
Vaš profesionalni put povezuje muzikologiju, novinarstvo, urednički rad i javnu komunikaciju kulture. Kada danas pogledate unatrag, što Vas je prvotno privuklo glazbi i kada ste shvatili da će ona postati Vaš životni poziv?
Iako se otkad znam za sebe bavim glazbom na pasivni ili aktivni način, u trenutku kad sam nakon mature pokušavala naći što me iskreno zanima, uvidjela sam da bez nje ne mogu živjeti, pa sam rješenje našla u muzikologiji, nakon čijeg sam se studija bacila u glazbeno novinarstvo.
Godinama ste kroz radio i televiziju pratili hrvatsku glazbenu scenu te razgovarali s brojnim umjetnicima i glazbenicima. Što ste kroz taj rad naučili o ljudima koji svoj život posvećuju glazbi?
Naučila sam da je to život bez kompromisa, bez računica, bez dugoročnih strategija i planova, jednostavno, svakodnevna posvećenost i misija koja traži mnoge žrtve, ali donosi i neizmjernu iskonsku satisfakciju bavljenja najljepšim poslom na svijetu.
Klasična glazba često se doživljava kao nešto zahtjevno ili udaljeno široj publici. Vi ste velik dio karijere proveli upravo prevodeći glazbu na jezik razumljiv i blizak gledateljima i slušateljima. Kako danas vidite odnos između umjetničke izvrsnosti i dostupnosti publici?
Vidim da se nedostižna ledena kraljevstva polako tope, da klasika shvaća nemogućnost preživljavanja bez rušenja zidova kojima je ograđena od ostatka svijeta, da pruža ruku ljudima ne-slušačima i ne-posjetiteljima sadržaja klasične glazbe kojima se tek treba približiti novim formatima.
HGZ je mjesto koje je tijekom gotovo dva stoljeća povezivalo umjetnike, publiku i grad. Koje je Vaše prvo osobno sjećanje na Hrvatski glazbeni zavod i što za Vas ta institucija predstavlja danas?
Velika dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda mjesto je gdje sam prvi put nastupala, susrela se s publikom, ali i slušala mog oca kako svira sa svojim Zagrebačkim solistima. Odrasla sam tamo, taj me prostor bitno odredio u formativnim godinama, a danas sam vrlo ponosna što sam članica njegova ravnateljstva.
Kao članica Ravnateljstva posljednjih godina sudjelujete u razdoblju koje će ostati zabilježeno kao jedno od najizazovnijih u povijesti HGZ-a. Kako ste doživjeli godine obnove i pripreme za ponovno otvaranje?
Kao idealno vrijeme (re)definiranja mjesta Hrvatskog glazbenog zavoda u našem društvu, gradu, glazbenoj i kulturnoj sceni. Više nije dovoljno samo služiti glazbenoj zajednici i glazbenim školama, potrebno je otvoriti se svim građanima dobre volje i dati im prigodu da im glazba oplemeni život.
Istraživanja pokazuju da publika sve više traži autentična iskustva i mjesta koja imaju identitet, priču i smisao. Koju ulogu u takvom kulturnom krajoliku može imati Glazbeni i što ga čini posebnim?
Hrvatski glazbeni zavod sadrži u sebi sve – spomenik kulture dvostoljetne povijesti koji s jedne strane svoje posjetitelje povezuje s onom najljepšom tradicijom Austrougarske monarhije, a s druge tek treba razviti nove moduse glazbenih užitaka namijenjene svim generacijskim i društvenim skupinama dobre volje i otvorena srca.
Kada zamišljate prvi susret publike s obnovljenim HGZ-om, što biste voljeli da ljudi osjete kada ponovno prođu kroz njegova vrata?
Voljela bih da osjete najljepše zvučne senzacije u spoju s veličanstvenim stubištem koji oduzima dah. Istodobno će moći nahraniti svoja osjetila sluha ali i kušati najfinije gastronomske delicije u ponudi naše kavane, dok ih u podrumu očekuju predavanja i radionice, na prvom katu koncerti i plesnjaci, a u potkrovlju najnovija multimedijalna dvorana sa staklenim foyerom. Nema tko se neće naježiti, i mene trnci obuzimaju pri samom zamišljanju šetnje po novoj-staroj zgradi.
Što bi za Vas značilo da je novo poglavlje HGZ-a uspjelo?
Da su svi programi ispunjeni do posljednjeg mjesta, da HGZ postane omiljeno mjesto susreta svih ljubitelja lijepoga, dobroga, prijateljskoga, zagrebačkoga, da se upiše u kartu nezaobilaznih lokacija grada atraktivnih tijekom cijele godine, od proljeća do zime, od zime do proljeća, ali da smiješak jednako zavlada s obje strane rampe, i među glazbenicima, kao i među publikom, na obostrano zadovoljstvo i ispunjenje našeg zajedničkog sna – usrećujući ljude kroz glazbu.