Hrvatski glazbeni zavod, najstarija kulturna i glazbena institucija u Hrvatskoj, već dva stoljeća ima posebno mjesto u glazbenoj kulturi Zagreba i Hrvatske. Njegove dvorane, arhivi, ansambli, koncerti i publika čuvaju memoriju brojnih generacija, ali Glazbeni nikada nisu činili samo zidovi, note i programi. Činili su ga, i čine ga, ljudi: oni koji glazbu stvaraju, slušaju, tumače, organiziraju, čuvaju i prenose dalje.
U serijalu Lica HGZ-a upoznajemo ljude koji svojim znanjem, iskustvom i predanošću oblikuju priču Glazbenog danas, u trenutku njegova velikog novog poglavlja. Jedno od tih lica je akademik Zoran Juranić, skladatelj, dirigent, pedagog i jedan od najistaknutijih hrvatskih glazbenika svoje generacije. Tijekom desetljeća umjetničkog djelovanja ostavio je dubok trag u hrvatskom glazbenom i opernom životu, kao autor, dirigent, profesor i kulturni djelatnik. S Hrvatskim glazbenim zavodom povezan je dugi niz godina, među ostalim i kao šef dirigent Društvenog orkestra HGZ-a, a danas i kao član Ravnateljstva HGZ-a.
Vaš umjetnički i profesionalni put traje više od pola stoljeća i obuhvaća skladanje, dirigiranje, pedagoški rad i vođenje važnih glazbenih institucija. Kada danas pogledate unatrag, što Vas je najviše oblikovalo kao glazbenika?
Moj primarni interes je bila kompozicija, no kako sam u srednjoj školi svirao flautu i reproduktivni virus me je rano zarazio. Zato sam nakon druge godine akademije upisao i dirigiranje, koje je zapravo najviše odredilo moju profesionalnu karijeru – onu kojom se zarađuje za život. No skladanje, iako je u nekim periodima silom drugih obveza bilo gurnuto u drugi plan, ostalo je moja prva ljubav i odlaskom u mirovinu mogu mu se puno više posvetiti. Uz to su prirodno došli i pedagoški izazovi, kao i muzikološki interesi.
Kroz karijeru ste surađivali s brojnim generacijama umjetnika, od svojih profesora do mladih glazbenika koje ste podučavali. Kako se, po vašem mišljenju, mijenjao odnos prema glazbi i glazbenom pozivu tijekom godina?
Imao sam sreću i zadovoljstvo kao dirigent i kasnije ravnatelj opere surađivati s mnoštvom velikih umjetnika – no mislim da je danas opći prosjek izvrsnosti ipak dignut na nešto viši nivo. Umjesto manjeg broja neprikosnovenih velikana – kojih svakako ima i danas – sada imamo situaciju da značajan broj mladih izgrađuje svjetske karijere, a premali i površan interes naših medija ne uspijeva sve to ni popratiti. Za njih je to možda razočaravajuće, no za glazbu svakako izvrsno. Za sada sve površniji i slabiji interes društva za glazbu i kulturu općenito ipak ne djeluje obeshrabrujuće na urođeni idealizam mladih glazbenika, no jačanje tog negativnog trenda moglo bi postati zabrinjavajuće. Zato rad i entuzijazam ustanova poput HGZ-a doživljavam kao nužnu i važnu ulogu u promicanju glazbenog života.
Kao skladatelj i dirigent istodobno poznajete glazbu iz dvije različite perspektive: one koja stvara i one koja interpretira. Na koji se način te dvije uloge susreću i nadopunjuju?
Kao skladatelj imam prednost u analitičkom pristupu glazbi koju izvodim; nastojim ući u “tokove svijesti” skladatelja i iznutra osvijetliti put i metodologiju kojom nastaju djela. A kako su me uvijek zanimala manje poznata djela i zanemareni skladatelji, imao sam priliku da u oživljavanju zaboravljenih skladbi povežem skladateljsko znanje, izvođački nerv i muzikološki pristup, što me je uvijek posebno radovalo.
S Hrvatskim glazbenim zavodom povezani ste dugi niz godina. Što za Vas osobno predstavlja HGZ i kakvo mjesto zauzima u hrvatskoj glazbenoj kulturi?
Hrvatski glazbeni zavod je najbitnija adresa mog glazbenog sazrijevanja. U njemu je za vrijeme mojih studija stolovala Muzička akademija, kasnije sam tamo počeo i pedagošku karijeru, u velikoj dvorani su bili i moji prvi dirigentski i skladateljski nastupi. Već petnaestak godina vodim i Društveni orkestar HGZ-a, a moje sadašnje djelovanje u Ravnateljstvu koje će uskoro vratiti HGZ svim ljubiteljima glazbe, nešto je na što sam posebno ponosan.Vjerujem da ćemo, vođeni nepresušnim entuzijazmom i poletom naše predsjednice i svih ostalih članova, otvorenjem naše zgrade bitno podići razinu glazbenog života Zagreba i Hrvatske.